Piše: Neju Di
Dragi prijatelji, kako dani prolaze tako nam se bliže izbori, kako volimo nazvati, blagdan demokracije. Nekolicini stanovnika naše općine to znači dan D, nama običnim smrtnicima to je samo jedna nedjelja u kojoj nas se sjete neki daljnji rođaci, neki susjedi sumnjičavo nadprijateljskim gestama pozdravljaju i traže trenutak da nas nešto priupitaju ili ako su vidjeli da tek izlazimo iz kuće-stana da nam nešto u povjerenju kažu.
Ne vjeruj “pljuvačima” po društvenim mrežama, oni samo skreću pažnju na naše djelovanje u Šumariji, školstvu, (ne)kulturi, koncesijama, javnim nabavkama, mobingu, pogodovanju osobnim interesima, nepotizmu, političkoj trgovini, korupciji, nadzornim odborima, ali dragi susjed ti znaš da to nije sve što “naši” rade. Vidiš evo kako je grad lijep sad, imamo kanalizaciju i asfalt, a skoro svako selo ako plati ima i rasvjetu. Zar ne vidimo kako se radi na sve strane, parkovi za djecu, drva skoro svakodnevno dolaze ako si zaposlenik Šumarije, djeca bivaju svakodnevno zapošljavana ako si ravnatelj škole, nećacima, zetovima i šurama se nađe posao u sekundi ako si načelnik ili pak premjer županije.
Nemoj mislit da naši prijatelji Rukija, Šemsudin, Ramo, Alma i ostali koje smo kandidirali u drugim kantonima isto neće raditi na tome da se bolje živi. Mi zagovaramo federalizaciju, zato moramo u našim redovima imati ljude koji to mogu progurati u Sarajevo. Vidiš kad smo vidjeli kako Galić uništava školstvo odma smo ga poslali u Sarajevo ne bi li tamo isto nešto uništio, a Baković(Đivić) pomaže isto. Pa i ti bi susjed pomogo puncu u milijunskim koncesijama, šta fali što mi nemamo ništa od toga, mi smo naučili nemat, a oni nisu.
To vam je dragi prijatelji jedan od razgovora klasičnog POMAKovca i njima sličnih na dan Demokracije. To vam je dragi prijatelji ono što slušate svakodnevno na radiju, kojega također oni uredno vode. To vam je prezentirano na danima “kulture” koju također oni vode, ovako vam emancipiraju djecu svaki dan u školama koje oni vode. A nama je svakodnevica ako ne ista, onda je gora.
Zamislite da je onaj nedavni tornado trajao 15tak godina, 96 upisanih u prvi razred, pogledajte Posušje (175!) i usporedite. Mislim da bi manje štete napravio tornado nego što je ova “gurema” napravila u zadnje desetljeće.
Gdje su vam djeca, roditelji, braća, sestre, pogledajte u praznu obiteljsku kuću, samo trenutak prije nego što odete na izbore. Sjetite se zašto, i nije radi manjka posla, niti radi nerada. Nego je dragi prijatelji radi nas samih, zato što želimo dobro nekome koga znamo, pa prigrlimo parazita koji neumorno iz dana u dan siše svaki vid egzistencije, i uporno nam to sakriva, stavlja pod tepih kojega više i ne možemo vidjeti koliko je pod njim. Ali da bi se danas bolje osjećali, ne gledajmo uopće u tome pravcu jer nas “politika ne zanima”. Zanima nas samo da dođe 1. u mjesecu jer onda je sljedećih 15 dana lakše disati, a za ostalo će se pobrinuti naši koji su na “strani”.
P.S.
I na kraju dragi prijatelji, ovih dana ih svi pitaju zašto ne podržavaju gospođu Borjanu Krišto za člana predsjedništva iako su dio HNS-a. Znajte da to nije zato što ih je ona izbacila iz HDZ-a nego zato što su obećali svojim stranačkim kolegama iz drugih kantona Rukiji, Šemsudinu i Rami da će glasati za Komšića.
Ugodnu i mirnu nedjelju vam želim.
Veliki pozdrav.
Neju Di