Kad god objavimo novi tekst zapitamo se koliko daleko može još ići sav kriminal, bahatost i bezobrazluk i hoće li nas nešto novo moći iznenaditi. I iznenadi nas. Ne samo da iznenadi, nego i zaprepasti.
Priča koju vam danas otkrivamo je nevjerojatna i bizarna u isto vrijeme, a neki akteri su dobro poznati.
Mjesto radnje Srednja škola “Tin Ujević” Glamoč.
Škola – obrazovna institucija od koje biste očekivali da je zaobiđu sve kriminalne i korupcijske nepravilnosti, ali ne može ni to proći načisto u HBŽ.
SŠ “Tin Ujević” Glamoč je od Vlade Republike Hrvatske 2020. godine dobila 250 000 kn donacije za obnovu fasade na zgradi škole. U međuvremenu su bili problemi s pandemijom, a i došlo je do promjene rukovodstva škole, pa je sama obnova kasnila dok su se pohvatali konci. Nova v.d. ravnateljice škole je postala Ines Kaić Pervan, nastavnica hrvatskog jezika. Zbog svih tih događanja, obnova fasade škole je kasnila pa je to obavljeno u proljeće ove 2022. godine.
A onda počinje bizarni dio.
Škola je ranije dobrim dijelom bila obložena limenom fasadom koja je skinuta tijekom obnove. S obzirom na to da se radi o velikoj površini fasade, i lima je bilo puno. Iako star, lim je imao vrijednost veću od 1000 KM.
Izvođač radova je lim složio u dvorište škole, ali nije bio ugovoren odvoz, stoga su ga ostavili školi da ga odloži negdje.
Oni najbliži “popu” su uvijek najpotrebniji pomoći
Tada je ravnateljica Ines Kaić Pervan samostalno odlučila da taj lim udijeli “najpotrebitijim” građanima. Ona je to odlučila udijeliti Ivani Soldat (računovotkinji škole) i Ildi Šanjti (nastavnici te škole). Ta “dodjela najpotrebitijima” je provedena bez bilo kakve odluke ili suglasnosti školskog vijeća, isključivo vlastitom voljom ravnateljice Kaić Pervan.
O Ivani Soldat smo već pisali u tekstu u aferi “Humanitarci” gdje smo postavili pitanja o prodaji velike količine odjeće za koju se sumnja da je došla kao humanitarna odjeća za djecu. Na naša pitanja Ivana Soldat nije odgovorila niti je negirala iznesene činjenice, a nakon objave teksta je sve te oglase o prodaji i uklonila.
Blagoja i Ivana Soldat poznati po aferi “Humanitarci” gdje nisu htjeli odgovoriti na pitanja o prodaji velike količine odjeće
Prema informacijama koje smo dobili lim su iz školskog dvorišta odvezli Blagoja Soldat (suprug Ivane Soldat), njegov punac (otac Ivane Soldat), suprug Ilde Šanjte, te Jakov Vulić.
Blagoja Soldat je voditelj Pučke kuhinje u Glamoču, Ivana Soldat je zaposlena u školi, Ilda Šanjta je zaposlena u školi i uistinu čudi po kojim kriterijima su oni “zaslužili” uzeti taj lim. Jakov Vulić je prijateljski/politički povezan sa Soldatima pa im je vjerojatno učinio uslugu prijevoza svojim traktorom.
Zašto lim nije bio prodan, a novci iskorišteni za nešto potrebno ili korisno?
Zašto taj lim nije bio npr. prodan na otpad i zašto se za taj iznos od preko 1000 KM djeca nisu odvela na neki izlet u drugi grad ili izlet u prirodu ili zašto se nije kupila oprema za školu?
Blagoja Soldat je kandidat na listi HDZ-a 1990 za Skupštinu HBŽ i predsjednik je OO HDZ 1990 Glamoč. Ivana Soldat je dopredsjednica Županijskog odbora Zajednice žena HDZ 1990 HBŽ. A ravnateljica Ines Kaić Pervan je u više navrata javno podržavala tu stranku. Očito su te međusobne veze znatno čvršće od same kolegijalnosti na radnom mjestu.
Cijeli ovaj slučaj je istražila i policija, a on je došao i do tužiteljstva.
Policija je utvrdila da je lim otuđen/ukraden
Prema neslužbenim informacijama koje smo dobili iz izvora bliskog tužiteljstvu, policija je utvrdila da je lim nestao iz dvorišta škole, te da ne postoji nijedan pisani trag o tome – odnosno lim je otuđen/ukraden.
Kontaktirali smo sve strane da bismo dobili sve strane priče.
Ministrica Gordana Nakić je odgovorila na drzak način žaleći se da joj je 5 dana nedovoljan rok da odgovori na 3 pitanja. U svom odgovoru nije odgovorila na mnoga pitanja. Jedno od pitanja je bilo: “Jeste li vi odobrili ravnateljici Kaić Pervan da se riješi lima kako je ona to ‘zamislila’, bez da ga proda, i bez da na taj način ostvari neki prihod za školu/ministarstvo?”
Ministrica se nasekirala što uopće išta znamo o ovom kriminalu i što pitamo o tome
Ministrica Nakić u moru nebitnih informacija, kroz ton nedostojan jedne ministrice, je kratko rekla da se zapravo ograđuje od odluka ravnateljica Kaić Pervan u ovom slučaju i da nije sudjelovala u donošenju tih odluka.
Ministrici smo novu poruku poslali 31. kolovoza i zamolili je za još neke odgovore.
Jedno od pitanja je bilo: “6. Jeste li kao ministrica nakon saznanja o ovom slučaju pokrenuli internu istragu (neovisno o policiji) i zatražili očitovanje ravnateljice Ines Kaić Pervan? Koji su rezultati te istrage? Hoće li biti sankcija?”
Iako smo u ponedjeljak 19. 9. ministricu podsjetili na pitanja, do zaključenja teksta nismo dobili odgovor. Očito joj je ovih 24 dana do objave teksta premalo vremena da odgovori na 5-6 pitanja. Ili nije ništa niti radila po tom pitanju?
Kaić Pervan izbjegavala odgovoriti jer – eto tako
Očitovanje smo 31. kolovoza zatražili od v.d. ravnateljice Ines Kaić Pervan. Taj razgovor je bio pomalo bizaran.
5. rujna je ravnateljica odgovorila emailom gdje nam je pokušala održati “malu školu hrvatskog jezika”. Pravila se da ne razumije što ju pitamo jer smo, kako kaže, jedno slovo napisali malim slovom umjesto velikim, i jer smo zamijenili mjesta dvjema riječima u uvodnom tekstu pa nije razumjela tko treba odgovoriti na pitanja. Pitanja su bila jasno postavljena.
Nije baš da se lim krade svaki dan pa da ne zna o čemu se radi.
Ne šalimo se. Nije htjela odgovoriti na pitanja o krađi lima zbog, po njoj, pogrešne gramatike. Ili nije htjela jer jednostavno – nije htjela.
Pokušala nas je podučiti hrvatskom jeziku, ali se slabo pripremila za tu lekciju
Ona je inače nastavnica hrvatskog jezika, pa smo joj zahvalili na toj “maloj školi hrvatskog jezika”.
Za tu lekciju se nažalost nije bila dobro pripremila i ispravljala nas je onako kako prema pravopisu hrvatskog jezika – nije ispravno. Ali dobro, sad je naučila nešto i od nas, pa to može primijeniti u svakodnevnom radu i nastavni. PRAVOPIS
Da se vratimo na bitno.
Iako smo se gramatički ispravili da ravnateljica Kaić Pervan razumije pitanja, te sve ponovili isti dan na razumljiv način, odgovor smo dobili tek nakon 2 tjedna.
Nakon 2 tjedna ravnateljica Kaić Pervan je razumjela naša pitanja i rekla da ništa nije otuđeno – odjednom s nekim dokazima
U šturoj izjavi ravnateljica Ines Kaić Pervan nam je sada rekla da “u srednjoj školi ništa nije otuđeno”.
– Lim, koji je tretiran kao građevinski otpad, zbrinut je po naputku nadzornog inženjera. Za dodatne informacije možete se obratiti firmi ” INTERTRGOVINA” doo ili nadzornom inženjeru gosp. Frani Kovačeviću. U privitku Vam šaljem fotografiju dopisa o zbrinjavanju lima. – rekla je Ines Kaić Pervan
Inženjer Kovačević predlaže da se lim ne prodaje nego da se podijeli besplatno “lokalnom stanovništvu”
U tom dopisu g. Kovačević kaže da on smatra da je lim dotrajao, ishrđao i prošupljio se i da se može smatrati kao građevinski otpad. I pazite sad ovo. Obzirom na to stanje, Frano Kovačević, diplomirani inženjer građevine, smatra da “opcija prodaje nije dobra opcija”. Ma jel’ molim te, g. Kovačeviću, kojom to logikom?
Dalje u tekstu kaže da “smatra da je najbolje ponuditi lokalnom stanovništvu da odvezu lim bez naknade”.
Dakle nadzorni inženjer Frano Kovačević, dipl. ing. grad., čovjek s diplomom, koji je svoje ime i svoj potpis stavio na ovaj dopis, smatra da je lim bolje dati besplatno nego da prodati.
Nama je jasno da je g. Kovačević htio učiniti uslugu ravnateljici Kaić Pervan i “pokriti” aktivnosti ovim papirom. Ali gdje ćeš se potpisati na ovo.
Dragi naši čitatelji, čim vam auto malo ishrđa, nemojte ga prodavati, to nije dobra opcija, nego ga dadnite besplatno lokalnom stanovništvu.
Da je on rekao “ruši školu”, ona bi rušila školu
Ravnateljica Kaić Pervan ovim dopisom pravda to što je ona taj lim podijelila “lokalnom stanovništvu”. Iako inženjer Kovačević može predložiti i da se škola sruši, ravnateljica nije bila obvezna uvažiti taj prijedlog nego je trebala sama zaključiti što je ispravno. I zaključila je, što god to bilo. Mi nemamo što ni s tvrtkom Intergradnja na koju nas je uputila. Nisu oni ukrali lim niti je njihov da donose odluke što će s njim.
Ravnateljica se baš potrudila da pronađe nekoga komu to uistinu treba među “lokalnim stanovništvom”, pa je našla 2 kolegice zaposlenice škole – Ivanu Soldat i Ildu Šanjtu.
Dragi čitatelji, rekosmo vam da ne prodajete auto, nego da ga dadnete besplatno lokalnom stanovništvu. Hoćete li nas poslušati? Jer eto ipak je to mišljenje nadzornog inženjera ili neke tamo tvrtke.
Naravno da nećete! Naravno da ćete učiniti sve da prodate to po tržišnoj cijeni, kolika god da je. Sve su “humanitarci” oko nas, dijele svima – koji su im blizu.
Ponašaju li se ovi na pozicijama jednako i sa svojim osobnim stvarima?
Isto pitanje postavljamo i ravnateljici Kaić Pervan.
Gđo. Kaić Pervan, ukoliko Vaše osobno auto ishrđa, koliko god bila mala vrijednost toga auta, prodat ćete ga ili dati nekom uz cestu besplatno? Čak i ako ga dajete besplatno, trudite li bar naći nekoga komu je zapravo potreban? Da, upravo tako smo i mislili.
Krađa toga lima, odnosno ova “velikodušna podjela otpada” kako oni to nazivaju, se dogodila prije 4 mjeseca.
Je li ovaj dopis inženjera izrađen naknadno da bi se “pokrio” kriminal retroaktivno?
U policijskoj istrazi se ovaj dopis nije spominjao i imamo sumnje da je dopis kreiran naknadno da bi se prikrio i opravdao taj kriminal oko krčmenja i međusobnog razdjeljivanja školske imovine.
Čekamo ravnateljicu Kaić Pervan da dostavi datum dopisa i kriterije raspodjele. Ne znamo je li bio neki javni poziv
Obzirom da ravnateljica Kaić Pervan ovaj dopis smatra relevantnim i bitnim u donošenju odluka, i da joj je to jedina “odbrana”, zatražili smo prije 4 dana da nam dostavi datum kreiranja ovog dopisa (nigdje ne piše kada je kreiran) i urudžbeni broj pod kojim je dopis zaprimljen u arhivu škole. Svaki bitan službeni dokument koji dođe u školu mora biti zaveden u školske knjige.
Osim toga smo tražili da nam dostavi kriterije na temelju kojih je birano “lokalno stanovništvo” koje će uzeti lim.
Do objave teksta, odgovor nismo dobili.
Zanima nas i kako Ivana Soldat kao računovotkinja nije znala da se imovina škole knjigovodstveno ne može otpisivati tek tako, podjelom okolo.
Soldat bi u Skupštinu na dobru plaću, a u slobodno vrijeme tovari lim na traktore
Još nas samo zanima za što je Blagoja Soldat, kandidat za Skupštinu HBŽ, iskoristio taj “građevinski otpad“… Čini se da je Ivana odličan menadžer, u svemu vidi neku priliku, a ima i dobru logistiku uz sebe.
Više se ni ona priča o prodaji odjeće ne čini čudnom. Danas sve postalo normalno. Ni škola nije sveta i apolitična. Neki ljudi očito ne prezaju ni od čega, nemaju granice dobrog ukusa. Od 1KM, preko 5KM do preko 1000 KM. Onda hoće u Skupštine na plaću od 3500 KM. Pa bi bili ministri i predsjednici Vlade da mogu glumiti nedodirljive.
Evo čitatelji naši, više ni “građevinski otpad” ne možete dobiti bez “štele”.
Kad već ne može to, mi ćemo se bar boriti da posao dobijete pošteno. A neka se sa otpadom bave političari. Krčmi se danas sve, pa i to.
Svi mi smo se nadali da dolaze ovi mlađi političari, otvoreniji, pošteniji, transparentniji, koji se neće baviti čerečenjem svega živoga i neživoga… Oni se zabili u torove i ponašaju se gore nego oni prije njih.
Jel’ bilo dosta muljanja, bahatosti i bezobrazluka!?